7/05/2016

Šta te motiviše

Što više saznajemo, više se razvijamo. Svako od nas se nalazi u svojoj fazi evolucije i shodno tome menja svoje potrebe i ono šta ga motiviše. Mnogi zastanu i stagniraju u nekoj fazi života i propuštaju priliku da postanu ono što bi mogli. Sigurno da mnogo naučimo iz vlastitih grešaka, a one nas čine da postanemo najbolja verzija sebe.

Za veliki broj različitih kultura leptir je simbol promene. Nauka je dokazala da je to jedini živi stvor koji je u stanju da potpuno promeni svoj DNK. Genetski materijal koji poseduje gusenica se potpuno menja kada postane leptir.

I šta je bolje? Gusenica, proces transformacije ili leptir? Ne postoji ni bolje ni gore. Svi su oni na različitim putevima evolucije. Isto se dešava i nama, ljudima. Svako od nas je u svojoj razvojnoj fazi i ne postoji ni bolji niti gori. Kao gusenice, mi smo pozvani da nešto naučimo. To učenje se odvija kroz naša iskustva. Svako se kreće u svom ritmu, svesno ili nesvesno dok mnogi ostanu zaglavljeni u nekoj fazi odakle ne mogu da ostvare svoj potpuni kapacitet i postanu ono što bi mogli.



'Biti protiv promene je biti protiv prirodnog toka života.'

Ova transformacija nema nikakve veze sa godinama života već sa psihičkom zrelošću. Poznajete sigurno mnoge koji dožive određene 'zrele' godine, ali po mnogim pitanjima i dalje se ponašaju kao tinejdžeri. Istina je da postoje i mladi koji su prestali da krive druge za ono što im se dešava i drže konce života u svojim rukama. Što je manje evolucije, to je više egocentrizma, kritika na račun drugih, sebičnosti i nesvesnog življenja. Kao rezultat toga zapadamo u konflikte sa drugima, borimo se i sve više patimo. Potpuno suprotno, što smo na većem stadijumu evolucije, to smo sposobniji za empatiju, postajemo odgovorniji i svesno živimo. Što se srećnije i ispunjenije osećamo imamo veću sposobnost da volimo i služimo drugima.

Koliko smo spremni da naučimo iz grešaka, toliko napredujemo ka putu postajanja najbolje verzije sebe.

Još davno, psiholog Maslov je pomoću piramide objasnio ljudsku motivaciju. Glavna ljudska porteba je opstanak koji uključuje fiziološke potrebe, zaštitu i sigurnost. Na emotivnom nivou takođe nam je potrebno da imamo interakciju sa drugima. Zato delimo vreme sa drugim ljudima koji dele naša uverenja, vrednosti i težnje. To je razlog udruživanja u porodice, prijateljske veze, organizacije..
Sve ovo je naša potreba da pripadamo grupi gde smo prihvaćeni i voljeni.
Iz te igre vrednovanja i predstave koju imamo o sebi, o tome koliko smo potrebni i gde pripadamo, dolazi naša svest o onome šta imamo, koliko vredimo i šta cenimo, što se nažalost najčešće svodi na spoljne stvari kao lepota, novac, moć, status i uspeh.


'Stvari se ne menjaju, menjamo se mi.'

Svo fizičko preživljavanje, odnosi sa drugima i vrednovanje imaju veliki značaj u našim životima kada se povodimo nagonima fizičkim i emocionalnim. Egocetrizmom se uglavnom čuvamo od drugih. Tada je fokus na spoljnom zadovoljavanju interesa koji nas tera da se štitimo.  Kada prerastemo takve potrebe javlja se prekretnica. Kada se nađemo na novom nivou evolucije dolazi do novih potreba i motivacije. Odjednom se javlja potreba za samospoznajom. Maske počinju da nas žuljaju i najzad skidamo sva ona uverenja koja nikad nisu bila naša, već smo ih usput pozajmili. Ovo nam pomaže da se suočimo sa suštinom.

Na osnovu ove nove potrebe naša najveća motivacija je transformacija. Fokus dolazi na ono iznutra, a ne na ono spolja. Razume se, naše istinsko vrednovanje dolazi, ne iz onoga što imamo spolja, već onoga što osećamo u sebi i što zaista mislimo o sebi. Kada naučimo da slušamo i osećamo sebe dolazimo do skromnosti, poverenja i prave slobode.

Život je jedino put kada se živi iz svoje biti, a ne onoga što o nama misle, gde hranimo strah i nesigurnost.

Veruj životu. Pitanje je, zašto smo ovde?

'Tražeći dobro za druge nalazimo ga za sebe.'

Kako bismo našli svoje mesto u svetu polazimo u potragu u nepoznato. Odjednom osećamo potrebu za nesebičnošću i usmeravamo postojanje na opšte dobro. Ovde se javlja prava motivacija koja nas pokreće. Mi više ne tražimo posao i profesionalnu karijeru. Već tražimo da se uskladimo sa misijom koja prevazilazi nas same.

Kada sredimo emocije i potrebe, više nas ne motivišu nedostaci nečega već obilje. To nas inspiriše da uđemo u živote drugih sa misijom da volimo i da budemo na usluzi. Svakom biću. Tako shvatamo da se ne radi o tome da budemo nekom bitni, već šta se dešava kroz nas. Samo onda volimo ono što radimo i radimo ono što volimo. U ovoj poslednjoj etapi evolucije dolazi do ujedinjenja. Ne samo da poštujemo druge ljude, već na ovom nivou razvijamo poštovanje prema prirodi i svim bićima. Kroz ovo stanje svesti ostavljamo iza sebe koristan trag, pun ljubavi i održiv. Tačnije, ostavljamo trag vredan svakog življenja.







Нема коментара:

Постави коментар