12/22/2015

Diktatura kontrole misli i da li cunamije prizivamo sami


Bujica autora, raznoraznih strucnjaka i prakticara zasipa nas sa parolama : "Nije ti nista-ti mozes sve". U teskim momentima sigurno ste izgovorili ili culi "ne mogu","zasto se ovo samo meni desava", "meni nista ne ide od ruke"i "nisam dovoljno dobar za to"..
Sta vam je prvo palo na pamet pri citanju ovih recenica? Vecina bi rekla gledaj pozitivnu stranu zivota i u najgorem slucaju za pomoc kod psihologa ili psihijatra..i naravno- izbegavajte "negativne" osobe u vasem zivotu.



Sve bismo uradili da samo da nas ne uhvati manija negativnih misli. Dobro ih skrivamo lekovima, kupovinom, tv-om, nocnim izlascima, sta god uspeva. Nesvesno stvaramo drugu stvarnost satkanu na "casa je uvek polupuna" ideji.
Da li na taj nacin resavamo probleme ili samo odlazemo, potiskujuci ih dublje, bez da oslusnemo koju poruku nam salju nase negativne misli?

Kakva je poruka naseg kapitialistickog drustva za ljude koji zive u siromastvu i koji imaju egzistencijalne probleme: "prestani da se zalis, sve je u tvojoj glavi i sve moze biti bolje ako pocnes da razmisljas pozitivnije" . Ako nekom fali novca "Ne odustaj od svojih snova i ne budi negativan, samo potrazi kredit i sve je reseno."

Dobar primer je skorasnja ekonomska kriza. Original krize je imao ponesto i sa negacijom pesimizma. Prema recima onih koji su radili u bankama, retko ko je bio zabrinut zbog zajmova, a oni koji su se plasili prezaduzivanja, ucutali su. Mantra je bila jasna: "Uzmi kredit, kupi stan, sve ce se vec nekako resiti. Misli poztivno."

Jedan primer je komentar autorke cuvene "Tajne" Rhonde Byne povodom cunamija u jugoistocnoj Aziji: "Ovi ljudi mora da su poslali uznemirujuce vibracije kosmosu i prizvali sami nesrecu koja ih je zadesila". Sokantno.

Najcesci savet onima koji pate od depresije je: "nista nije tako crno kao sto se cini, gledaj dobru  stranu", ne shvatajuci da ih je pritiskanje osecanja verovatno dovelo do depresije.

Ima i onih koji bez obzira na uspeh ne znaju da uzivaju u istom iz straha da se ne osecaju kao konformisti i dobro pritisnuti opsesijom stalnog napredka (najcesca boljka ljudi iz biznisa). Previse je slucajeva ljudi kojima nikad nije dosta. Cini se da je vecinu drustva u kom zivimo zahvatio ovaj sindrom. Kao da se plase unutrasnjeg glasa koji vice "ne mogu" i terorisu ga tvrdnjama" ti zasluzujes bolje, nisi kao drugi, moras biti bolji". Ono sto se na ovaj nacin postize je da sami sebi sugerisemo kako nismo dovoljno dobri. Posledice ovoga je nedostatak samopouzdanja i nesposobnost da se zivi ispunjen zivot.

Iz sopstvenog iskustva znam koliko sam vremena provela uceci da se osecam inteligentno, pozeljno, prijateljski i duhovito..dok jednog dana ova recenica nije postajala sve glasnija u mojoj glavi:

Ono sto sam tako silno i iz ocaja zelelo danas prihvatam da nikad necu imati i shavatam da mi nikada nije bilo ni potrebno.
Mozda nam nije ni bilo potrebno mnogo stvari za kojima danas gubimo glavu. Medjutim drustvo u kome zivimo nazalost strepi od ljudske patnje. Postali smo opsednuti da verujemo u srecan kraj sa filozofijom "just do it", dok iznutra umiremo od straha od smrti, prolaznosti, nistavila i neuspeha.
Knjige kao "Tajna" prodaju se milionima  sirom sveta a pozitivna psiholgija kao trend-raste i siri se poput virusa. Kupujemo pricu. Politicari nam porucuju da "idemo napred bez predaje"dok banke tvrde da ne brinemo za buducnost, pozajmljujuci novac,a reklame tvrde da su sve muke prolazne kad kupis nesto novo.

Ovakav nacin zivota ima svoju tamnu stranu. Svake godine raste broj konzumacije antidepresiva, droge i alkohola i sve je veci broj pacijenata sa psihickim problemima. Ova diktatura "pozitivnih misli" je drustveno prihvacena pa ne shvatamo da joj ponekad i sami doprinosimo svaki dan. Na pitanje "kako si" odgovaramo "dobro" iako nismo, a kada je neko zabrinut za buducnost porucimo mu "ma sve ce biti ok".

Zasto je dobro ne ignorisati svoje "negativne emocije:


  •  Ako duze vreme ignorisemo signale tuge i bola polako se diskonektujemo od nas samih i gubimo mogucnost da osecamo cak i kada uzivamo. Iskljucujemo se i ukljucujemo selektivno i prestajemo da osecamo nas zivot i polako raste osecaj praznine.
  •  Gradeci identitet i ego na"uspesnoj verziji" sebe ne prihvatamo neuspeh i dozvoljavamo egu da nas kontrolise. Taj strah od neuspeha nas paralise da vidimo stvari iz duge perspektive, sve od straha od neuspeha. Ako prihvatimo nas neuspeh kao ucenje i bolne emocije- situacija se menja. Ne postajemo mediokriteti vec naprotiv, ucimo najvazniju lekciju: da padnemo i ustanemo.
  • Ako ne osecamo glad kako znamo da smo siti? Ako nismo pospani kako znamo da nam treba san? Isto tako ako ne osecamo tugu kako znamo da nam treba razumevanje i podrska? Ne konektujuci se sa sopstvenim emocijama gubimo snagu da zivimo zivot. Kao da vozimo auto bez svesti koliko benzina imamo i da li nam se zagrejao motor. Bitno je biti svestan svojih emocija i slusati poruku koju zele da ti prenesu. Samo onaj ko svesno slusa moze i da cuje. 

Do sad je jasna poruka ovog naslova. Istina je da postoje i situacije kada su pozitivne misli korisne tada bi bilo apsurdno tvrditi suprotno.

Pozitivne misli su dobre kada:
  • Uvidjamo dobre stvari u nasem zivotu i kada nas to nagoni na zahvalnost o kojoj smo pisali ovde 
  • Kad uvecavamo vec postojecu pozitivnu emociju, na primer ako ste srecni zbog postignutog uspeha i konektujete se sa svojim pozitivnim osecajima 
  • Definitivno sluze kada osoba ima generalno pozitivan stav i pogled na svet
  • Moze da posluzi u situacijama koje nisu opasne. Na primer ako imamo strah od necega sto realno ne moze da nam naskodi i prebrodimo ga sa stavom " ma bice sve ok"

Resenje i postoji li alternativa da zivimo uravnotezeno?

Namera nije da kritikujemo pozitivno misljenje. Ovaj blog se zove Moj Pozitivdzija. Medjutim, do pozitivnih emocija ne moze se doci terorisuci negativne. Zivot je proces ucenja i samospoznaje.  Zato ponekad treba sagledati stvari i iz druge perspektive, kako bi bolje spoznali sebe.
Radi se o prihvatanju onoga sto nam se desava bez otpora. Dozvolimo sebi da ne budemo najbolji, da pogresimo, da ne budemo uvek dobro raspolozeni i da trazimo neznost..Povezimo se sa sobom i pocnimo da zivimo slobodni, jer to pobedjuje sve diktature. Cak i diktaturu pozitivnih misli.

Нема коментара:

Постави коментар