2/24/2016

Da li je slucajnost

Postoji velika polemika zasto nam se dogadja ono sto nam se dogadja. Bilo kako bilo, ne verujem da smo marionete, bilo ko od nas. Zivot nije nekakva slucajnost da bi nam se u njemu desavale stvari po principu- ako je srece. Nekad nam je tesko da se suocimo sa istinom, ali koliko posejemo toliko mozemo poznjeti. Zivot nam je dat da bismo nesto naucili.

Deo smo drustva u kome se veruje samo onome sto je vidljivo. Iz tog razloga, skloni smo da vidimo samo krajnji ishod i ishitreno zakljucimo, bez pokusaja da pronadjemo smisao, siru sliku. Tako nam se desi da poverujemo da je  nesto sto se  desilo- cista sreca ili puka slucajnost. Bez analize nasih prethodnih postupaka i odluka, kad se nadjemo u odredjenoj situaciji- zapitamo se zasto meni?! Ovakvo vidjenje stvari nas tera da prihvatimo zivot iz perspektive marionete kojom neko upravlja, a ne krojacem sopstvenog zivota.



Vecina o svetu razmislja kao nihilista. Ne veruje ni u sta. Negirajuci bilo kakvo znacenje ili svrhu ljudskim bicima,  mracan je nacin da se vodi pravi zivot. I definitivno tuzan. Ispada da zivimo samo da zadovoljimo sopstvene potrebe i iz iskljucivo licnog interesa.

Da li zaista verujete da ste ovde slucajno? Da smo dosli na ovaj svet da jedemo, pijemo i da se u medjuvremenu razonodimo? Zar ne postoji neki vazniji cilj? Nije iznenadjujuce da ako ne shvatamo nasu svrhu u zivotu ,lako preuzimamo ulogu zrtve. Ne razmisljajuci kako zivot ima vise znacenje, pojacava nasu naviku da sto pre da pobegnemo od sebe.Vidljivo je koliku paznju dajemo formi, vidljivom, impulsima..samo da ne moramo da se suocimo sa onim sto nosimo iznutra.

Sve bismo probali samo da se ne susretnemo sa najvecim strahom: strahom od praznine i od slobode. Dokle god verujemo da nasi zivoti ne zavise iskljucivo i samo od nas samih, utoliko nam je lakse da izbegnemo odgovornost. Ako ne prestanemo da verujemo da smo ovde iz puke slucajnosti mozda ostavimo put da pronadjemo odgovor na pitanje, zasto zivimo?

Znas li zasto


Pitati se zasto se to meni desava potpuno je beskorisno i vodi do uloge zrtve. Medjutim, postoji jedno inteligentnije pitanje na koje mozemo da damo odgovor. Zbog cega? Pitati se zbog cega, pomaze da sagledamo situaciju kao novu sansu da nesto naucimo. Takva percepcija za sobom vuce  odgovornost i daje nam snagu da stvorimo konstruktivan stav. Dobijamo novu priliku da ucenje bude osnova svakog isustva, kakvo god ono bilo.

O tome nam govori i kvantna fizika. Generalno govoreci, realnost je polje bezbroj potencijalnih mogucnosti.. Medjutim, samo one koje prihvatimo se ostvaruju. Upravo sada, u ovom momentu mi zivimo rezultat onoga sto smo mislili i radili tokom citavog zivota.

Ako verujemo da smo dosli na ovaj svet da bi radili dosadan posao kako bismo mogli da platimo racune, u tom pravcu vodimo nase misli koje postaju nase akcije i ponasanje. Zivimo zivot u koji verujemo. Naprotiv, ako promenimo nacin naseg razmisljanja imamo mogucnost da promenimo i svrhu naseg postiojanja. Tako jednostavno da ako promenimo svest-mozemo doci do drugacijih ishoda u zivotu. Prvi korak je da verujemo da mozemo.

"Ono sto nesvesno radimo postaje nase krajnje odrediste."

Nas zivot nije puka slucajnost vec ima svoj razlog, kaze zakon sinhroniciteta. Sve ima svoju svrhu. Ali kao i sve ono zaista bitno,  ne moze se sagledati ocima niti objasniti logikom. Ova nevidljiva veza moze se osetiti (kao intuicija) i razumeti iskljucivo, srcem.
Zakon sinhroniciteta bi se mogao objasniti- iako ponekad u nasim zivotima se desavaju stvari koje nemaju veze sa nasim mislima niti akcijama, tu su da naucimo nesto o sebi i nasem pogledu na svet.

Nastavimo li da odbijamo ovu perspektivu o zivotu, kao neprekidnom ucenju,  odbijacemo da prihvatimo odgovornost za sopstvene postupke. U stvari, zakon sinhroniciteta tvrdi da sistem verovanja koji imamo, jasno ce odrediti ne samo nas idetitet,  vec i nase zivotne okolnosti.

Na primer, ako ste plasljivi, gotovo sigurno cete dolaziti u situacije u kojima cete morati da prevazidjete strah i pokazete hrabrost. Dakle, ono sto nam se desava, spolja cesto je odraz onoga sto osecamo, iznutra. Zato je vazno upoznati sebe.

Kad bolje razmislite nije lose sto se na prvi pogled tako ucini. Pitanje je samo-sta smo naucili?


2/09/2016

Tajna samopostovanja


Iz neke emocionalne perspektive cini se da sve sto covek ne daje dovoljno sam sebi, ocajnicki trazi u vezi sa drugima: ljubav, poverenje, priznanje..Prava nezavisnost dolazi onda kada naucimo da prepoznamo sta to sebi uskracujemo i kada naucimo da postujemo sebe.



Vreme je da priznamo. Nismo naucili da izrazimo na pravi nacin emocije i raspolozenje, a ni da ih sami protumacimo. To neznanje dovodi do nerazumevanja onoga sto nam se desava.

Kad god se susretnemo sa problemima cesto potiskujemo ono sto nas tisti ili reagujemo "na prvu loptu". Skoro i ne ostavljamo prostora da razumemo sta nam se desava i kako da pronadjemo pravi odgovor. Sami smo postali zrtve sopstvene patnje, koju uvecavamo kad se u mislima vracamo onome sto se vec dogodilo.To se zove: nesvesno zivljenje, u kome smo verni saveznici sopstvene patnje.

Kada nas nesto boli i prestane, iza sebe ostavi strah da se ne ponovi isti scenario, patnju i strepnju. Zbog tih negativnih iskustava lakse nam je da poverujemo da sreca zavisi od spoljnih stvari i da cemo jednom kad ih obezbedimo- ziveti bajku. Na scenu nastupa bespomucna potraga za: novcem,slavom,lepotom i uspehom..


Prazni izutra

Jednom kada dopustimo da verujemo u "lepu spoljasnjost" radimo potpuno suprotno pronalazenju sebe. Dajemo prednost onome "kako izgleda" u odnosu na ko smo zaista i kako se osecamo u vezi sa tim. Vise od toga. Kroz ovakvo ponasanje, nase radnje, odluke, pa cak i reci su skoncetrisane na samo jedno: da nas drugi prihvate, vole i razumeju. Na taj nacin pokusavamo da vratimo uzburkanu emocionalnu ne-stabilnost i izgradimo sebe.

Nazalost, ova strategija na duze staze cini potpuno obratno od onoga sta bismo zelili. Zato mnogo patimo. Kad idemo kroz zivot bez izgradjene unutrasnjosti postajemo zavisni od naseg okruzenja. Zivimo tudj zivot  i ono sta drugi misle o nama, postaje vaznije od- sta mislimo sami o sebi.

Nismo svesni da se ponekad ponasamo arogantno u odnosu sa drugima, misleci da time uvecavamo sopstevnu vrednost. Isto tako, pokoravajuci se drugima i osecajuci se manjim, takodje je greska. Ono sto ne shvatamo je da su ova dva ponasanja potpuno ista. To jest, to su dva lica istog novcica: nedostatka samopouzdanja.

Sta je onda samopostovanje?

Mogli bismo zakljuciti da je to vrednovanje sebe, ali ne i precenivanje. U sustini to je istinsko prihvatanje sebe onakvi kakvi smo.

Nedostatak istinskog samopouzdanja ima ozbiljne posledice po nacin kako dozivljavamo svet i kako se ponasamo prema drugima. Kada se okrenemo ka trazenju priznanja spolja,sve brze postajemo nemocni i nesigurni, a pre svega konstantno nezadovoljni. Dokle god ocajnicki trazimo priznanje drugih, umesto razgovora radije se svadjamo a potom bivamo besni i usamljeni (zbog stava- ako me ne vole ovakvog, ne trebaju mi), neshvatajuci zapravo da nema svet problem sa nama vec obratno.

"Ako ne pronadjes smisao unutar sebe, gde ces ga pronaci?"


Od silnog zagledanja spolja, trudicemo se iz sve snage da stvarnost postane samo ono sto smo mi zamislili, smatrajuci da je sreca jedino i samo prisutna ako se ispune nasi zahtevi. Sa ovakvim egocentricnim pristupom nikada ne nalazimo pravu srecu. Bas obratno, kad shvatimo da se svet ne pretvara u ono sto mi hocemo, pocinjemo da igramo ulogu zrtve i nalazimo se u stanju konstantnog nezadovoljstva.
Ovo je poprilicno adolescentski pogled na svet.

Nedostatak samopostovanja neretko se primecuje kod osoba koje se prikazuju kao veoma ponosne i arogantne.

Negirajuci sopstvene potrebe i u stalnoj potrebi za dokazivanjem, osobe sa nedostatkom samopostovanja ce poslednje potraziti pomoc, ali ce isto tako biti prve koje istu nude. Iako istinski ne slusaju sebe, daju lako sebi za pravo da savetuju druge, cak i ako im savet nije trazen.
U nekim drugim slucajevima, ovaj nedostatak natera ljude da projektuju sliku uspeha o sebi u svakom momentu. Toliko su zaslepljeni zeljom za uspehom i divljenjem da postaju pravi radoholicari. Sujeta ih tera da se sakriju pod maskom luksuza daleko od drugih. Ovi lazni nastupi pokazjuju ocigledan osecaj patnje i praznine.

Nedostatak samopostovanja cini ne samo da se ljudi ne prihvataju onakvi kakvi su, vec i da se trude da izgrade poseban identitet kako bi potvrdili svoju posebnost. Ne mogu da podnesu da ih drugi dozivljavaju kao obicne, pa se trude da pokazu koliko se izdvajaju. Medjutim njihov svet nije autentican ,vec pun drame i fantazija koje se zavrsavanju gubljenjem balansa. Bez izuzetka, porede se sa drugima i cesto su zavidni, jer misle da drugi imaju nesto sto njima nedostaje.

Najveca zabluda je da prihvatanje, ljubav i priznanje dolaze spolja. Upravo suprotno. Samo mi mozemo da damo sebi ono sto nam je potrebno i za to je neophodno stalno uciti o sebi.

Tudje misljenje

Kako rece Mark Twain, kad god se nadjete u situaciji da se slazete sa vecinom, zastanite i razmislite da li ste upravu.

Postoji jedna prica o ocu i sinu koji su putovali sa svojim magarcem. Otac je hodao pored magarca koji je na ledjima nosio njegovog mladog sina. Dok su prolazili kroz prvo selo zaculi su se zluradi komentari: Kakav bezobrazluk! Mladic na magarcu a jadan covek hoda. Uzas!
Covek postidjen zbog komentara seljaka, spusti sina sa magarca i uzjasi ga on. Putovali su neko vreme i stigose u drugo malo vece naselje. Okupi se ponovo sacica ljudi u znak protesta. Culo se: Jadan magarac, ide natovaren a ovaj matori bezobraznik uziva. Pa to nema smisla! Covek postidjen sjasi sa magarca i odluci da je ipak bolje putovati bez opterecivanja jadne zivotinje. Prolazeci kroz trece mesto, neko povika- Hej, koji ste vi magarci! Idete peske pored takvog magarca..e jadni!

Umetnost prihvatanja sebe

Drugi nam ne daju niti nam oduzimaju bilo sta. Oni su samo ogledala u kojima se vidimo i prepoznajemo sta nam nedostaje. Kako je rekao mudar covek- iskustvo nije ono sto nam se desava, vec ono kako mi protumacimo sta nam se desilo. Sve sto nam je ikada trebalo, kako bi vodili uravnotezen zivot, jeste da razvijemo sto vise objektivan pogled na sebe. Tek tada mozemo razumeti, prihvatiti i ceniti, kako sebe tako i druge.

Prava tajna samopostovanja nalazi se u negovanju unutrasnjeg dijaloga sa sobom. Bilo bi lepo da ulozimo energiju i paznju na to kako se ophodimo prema sebi ali i prema drugima.

Pravo samopouzdanje ogleda se u skromnosti i slobodi. Zato kad upoznamo istinski "velike ljude" odusevi nas njihova skromnost i sloboda kojom raspolazu. Samo tako moze da postoji istinski mir u nama samima bez obzira na spoljne okolnosti. Cula sam negde da istinski srecni ljudi ne zele nista. Oni postoje da bi slusali, davali i voleli. Veliki su ti srecni ljudi.






2/02/2016

Sta vam je potrebno da biste bili dobro


Sta je potrebno kolima da bi funkcionisala kako treba? Provera kocnica, menjanje ulja, benzin..
Sad malo teze pitanje, sta je potrebno tebi da bi funkcionisao dobro? Ne da prezivis, to je isuvise lako pitanje. Pod "dobrim" podrazumevam da imas energije, da si u stanju da se koncetrises, dobrog raspolozenja i srecan (prema svojim standardima). 
Koliko sna ti je potrebno? Neznosti? Duhovnosti? Zabave?
Ovo je na prvi pogled lako pitanje, mada zaista neobicno. Probajte da na njega odgovorite, makar i otprilike.



"Ljudsko bice ne zavrsava svoj razvoj kada je bez bolesti. Takodje postoje teznje coveka prema necemu vecem od njega samog, duhovnosti i stanju ispunjenja i blagostanja."
Ovo je revolucionarno otkrice psihologije i humanistickog pokreta sredinom dvadesetog veka.
Vazno je preziveti ali prezivljavati ne znaci isto sto i ziveti. Lako je primetiti kada smo u jako losem stanju, medjutim teze je shvatiti kada jednostavno nismo dobro. U stvari, stil zivota koji vodi vecina nas u gradu, normalizuje stvari koje nisu odlika dobrog stanja, kao na primer:

  • nemamo dovoljno sna
  • ne odmaramo se koliko nam treba
  • cesto dajemo prednost online komunikaciji u odnosu na fizicki kontakt
  • velika vecina iako se nazivamo "vernici" (ne odnosi se samo na crkvu ili odredjenu veru) ne gajimo nasu duhovnost
Na kraju ostaje nam da fukcionisemo samo na pola ili trecinom energije i to nazivamo ok zivotom, prihvatajuci da je zivot takav.Naravno da nije. Nedavno sam naletela na naslov: Vecina ne zna kako je biti potpuno budan. Prvo mi se ucinilo kao neka sala ali onda sam shvatila poruku. Usled hronicnog nedostatka sna i pravog odmora nismo u mogucnosti da damo sto posto nase paznje i energije. Nazalost jos uvek to neshvatamo.


Kakve su nam potrebe?

Postoje mnoge klasifikacije ljudskih potreba, mozda najpoznatija od njih je Maslow-ova hijerarhija potreba. Ovaj model objasnjava da nam je prvo potrebno ispunjenje fizickih potreba (voda, vazduh, hrana) potom bezbednosne (sigurnost, finansije,zdravstveno stanje), sledi pripadanje (prijatelji,ljubav, biti deo grupe),samopostovanje (osecanje ljubavi i postovanje drugih i sebe samog) i poslednja potreba je samoaktualizacija (razvoj potencijala u umetnickim, profesionalnim, sportskim postignucima, u porodici, uglavnom zavisi sta svako od nas postavlja sebi kao cilj).

Drugi autori su dodavali i potrebe kao: slobodno vreme, stvaranje, identitet, sloboda..Neke od potreba su dobile paznju a neke su zapostavljenje, kao na primer vaznost dobrog sna. Ako se ne naspavamo to utice na smanjenje koncetracije, na nasu paznju i cak moze dovesti do cesctih svadja sa okolinom. Druga, takodje ignorisana potreba je nase slobodno vreme. To se ne odnosi na zabavu, vec na ono neplanirano vreme sa kojim mozemo da radimo sta nam se prohte. Za to vreme nam mogu na um pasti neke kreativne i revolucionarne stvari ili jednostavno se mozete odmarati u tisini, citati, slusati muziku..sta god vam se prohte.

Da li znate sta je vama potrebno da dobro funcionisete?

Da biste dosli do odgovora na ovo pitanje bilo bi dobro da uporedite dane, koji su po vama lepo provedeni i suprotno one lose i da identifikujete razlike. Na primer:
Porazmislite o vasoj tipicnoj nedelji aktivnostima: posao, odmor, socijalne aktivnosti..Sada se prisetite nekih losih dana kada ste bili pod stresom, nesecni, itd. Sta nije funcionisalo bas tada, kako prepoznajete da je to bilo lose utroseno vreme?

Drugi nacin da saznate sta vam je potrebno kako bi bili dobro je da analizirate neke od potreba i nadjete sta nam je potrebno u svakoj od ovih oblasti. 

  • San- koliko sna je potrebno za tvoju dnevnu energiju? Koje stvari uticu pozitivno ili negativno na vas san?
  • Hrana- sa kojim namirnicama se osecate zdravo i puni elana? Koja hrana vam cini da se osecate tesko? Koliko obroka dnevno vam prija?
  • Slobodno vreme- da li ga imate u toku dana? Koliko ti je potrebno kako ne bi osecao stres? Da li ima mesta za pravi "ne radim nista" odmor ili ste pretrpani aktivnostima?
  • Drustveni zivot- da li se osecate sami ili usamljeni? Da li se radujete istinski kada vidite vase prijatelje i porodicu? Da li imate potrebu da nadjete vreme da se osamite?
  • Partner- ako ga imate, da li provodite dosta vremena ili vam treba vise? Ili mozda manje? Imate li vreme samo za vas, gde se ne prica o problemima ili svakodnevnim stvarima? Da li vam ostaje energije, prostora i vremena za vas seksualni zivot?
  • Zabava- imate li stvari koje vam daju energiju koje volite? Da li vam je dosadno? Sta vas cini srecnim i motivise?
  • Profesionalni razvoj- sta vas ispunjava? Kako se osecate u vezi sa poslom na kojem ste? Sta vas cini motivisanim za isti, a sta manje?
  • Duhovnost- da li ste ikad osecali vezu sa duhovnom energijom u vasem zivotu? Da li je bilo doro za vas? Kako se sada osecate u tom pogledu?
Veoma je vazno da se za sebe odgovorite na ova pitanja, mozda cete naici na ideje i zelju za menjanjem stvari. Ako je tako, postoje dve opasnosti: frustriranost usled nemogucnosti da se promene neke stvari koje zelite i stres od kolicine stvari koje biste mozda zeleli da promenite.
Stoga je neophodno da ovaj proces prihvatite sa strpljenjem, jer postojace prepreke. Ako postoji samo jedna stvar koja ce nam pomoci da se osecamo bolje, vredelo bi se pomuciti. Dakle, ako konstatujete nekoliko cinjenica o svom zivotu koje biste voleli promeniti, ne pokusavajte sve odjednom. Ako vecina ne zavisi od vas, pronadjite bar jednu stvar koja zavisi samo od vas i pocnite sa njom. Mozda u ovom momentu ne postoji nacin da vecinu stvari koje vam ne prijaju promenite, ali bitno je primetiti. Trenutak ce mozda doci da promenite okolnosti. Jedno po jedno..

Umesto zakljucka
"Upoznaj sebe"
Cuveni aforizam na ulazu u Apolonov hram u Delfima se moze protumaciti na vise nacina. Jedan ima veze sa poznajom onoga sto nam cini dobro, a drugi sa onim sto nam skodi, sta nam daje energiju i sta oduzima. Ako znamo da kucu treba pocistiti, da kolima treba benzin, da je biljke potrebno zalivati, takodje znamo sta je potrebno nama i koji su signali da je vreme za promene. Srecan vam put promene.

 Preporuka:


  • Film
         - Sedam godina na Tibetu. U zivotu ne dobijes uvek sta zelis, ali dobijes ono sto ti je potrebno.
  • Muzika
          - Gurinder Singh & Balwant Kaur. Prava muzika za spiritualno putovanje.

  • Knjiga
      - Sidarta. Covek ima u sebi nesto vece od samog sebe, a Sidartin zivot je traganje za tim.