Приказивање постова са ознаком zivot. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком zivot. Прикажи све постове

3/24/2016

Vestina strpljenja

Onaj ko zeli da ubrza tempo zivota radi protiv sebe. Kljuc za promenu je spoznaja da je jedini momenat za srecu - sada.

"Zelim da se stvari dogode onda kada ja hocu." "Mrzim da gubim vreme." "Kako su ljudi spori." "Pozuri, kasnimo." "Zasto me jos uvek ne zove?" "Ne podnosim cekanje."



Sigurno ste se dobro upoznali sa nestrpljenjem. U danasnjem nacinu zivota i tempu koji se trudimo da odrzimo, tesko je odoleti nestrpljivosti. Prvo, shvatite da je beskorisno pozurivati vreme. Sta vise, pozurivanje ne menja dogadjaje niti ih ubrzava vec nas vodi u napetost. Koliko god se trudili da ih ubrzamo, stvari ce se uvek odvijati u svom ritmu, onako kako su se oduvek odvijale. I ne samo to. Nestrpljenje je opasno po zdravlje. Svaki put kad smo nestrpljivi, jednako je stetno kao i uneti otrov u telo. Da, zivimo u drustvu u kome se hvali brzina, medjutim spasiti se sindroma  "sada i odmah" je moguce. Svodi se na promenu stava.

"Svi zelimo da budemo srecni. Cak i kada svesno radimo protiv srece."

Zamislite da se za volanom automobila i da se lagano vozite jednom trakom. Odjednom ispred zastaje automobil  i shvatate da je formirana kolona. Ne vidite sta se desava i zakljucujete da vreme prolazi ali vi stojite u mestu. Pocinjete da gubite strpljenje. Ubrzo shvatate da neko istovaruje kamion i da ce to potrajati. Umorni od cekanja i buke u saobracaju vi, kao i ostali pocinjete da trubite besno.
Nakon nekog vremena, kolona se pokrece ali ste i dalje uznemireni. Necete biti svesni, ali negativne emocije ce vas pratiti tokom ostatka dana. Da li je vredelo? Da li se kolona zbog toga ubrzala? Da li mislite da je vozac ispred vas imao nameru da bas vama ugrozi dan? Pravi je paradoks da nestrpljenje povredjuje samo one koji su nestrpljivi.

"Ono sto stvara stres je zelja da se bude tamo, kada ste ovde. Biti u sadasnjosti kada zelite da ste u buducnosti."

Zasto smo nestrpljivi? Sta to toliko bolje cekamo od onoga sto nam se dogadja?  Nestrpljenje nastaje kada nesvesno zivimo. Ono je posledica, rezultat koji nam pokazuje da stav koji zauzimamo pod  odredjenim okolnostima je pogresan.

Prica o voznji se moze prepoznati i u drugoj prilici, jer nasa neprijatna osecanja nas stavljaju u "zacaran krug." Osecanje koje nas provocira je da nesto ne zavisi od nas, jer mi ne mozemo da uticemo da dogadjaje i na vozaca da ubrza. Taj osecaj nemoci nad situacijom, nas tera na bes, plac i stres.
Zaista, svaki vozac ima pravo da uspori, cak i ako ce nas to na kratko ugroziti.
Zasto nam je toliko tesko prihvatiti ono sto se desava?

Ziveti budan


"Ako ne pronadjes zadovoljstvo u sebi, uzalud je trazis u drugima."

Odgovor je jednostavan. Svaki put kada smo nestrpljivi, priredjujemo sebi neprijatnost, jer verujemo  kako sreca nije u momentu u kome zvimo, vec u nekom drugom koji ce tek da dodje. Zelimo da se sve resi odmah i u nasu korist kako bismo bili u situaciji prijatnijoj od vec postojece.

U ovom laznom uverenju krije se jos jedna neprijatna istina, za koju treba hrabrosti priznati je. Nestrpljenje je pokazatelj da nismo zadovoljni sami sa sobom. Jer ako zaista jesmo ne bismo pozurivali, ljude ideje i saobracaj.

Kada izgradimo zadovoljstvo sa onim sto jesmo, mozemo se dalje baviti spoljnim okolnostima i zauzeti najpovoljniji stav i ponasanje u svakom trenutku. Shvatamo da iako ne mozemo promeniti ono sto nam se dogadja mozemo promeniti nas stav. U slucaju saobracajne guzve umesto besa, mozemo udahnuti duboko, pustiti radio i zapevati i raditi druge stvari, a to priznacete zavisi samo od nas.

Sebe bi trebali postedeli nestrpljenja, nepozvanog gosta koji dodje i ostane na neodredjeno vreme. Kako bi zauzeli povoljniji stav, vazno je da se setimo kako sve u zivotu zahteva vreme i svoj proces.

Zivot ima svoj ritam


" Covek kada uzme da izucava nesto, pokvari sve u zurbi da sto pre nauci."

Treba shvatiti da je sve sto radimo deo naseg postojanja i ima svoju svrhu, tako da oprostiti se sa nestrpljivoscu, znaci biti zadovoljan sa sadasnjoscu, tamo gde smo. U stvari, nemoguce je pronaci srecu na bilo kom mestu osim, sada i ovde.

Mi ljudi smo skloni zajednickom fenomenu, da uvek zaboravljamo ono jednostavno i postajemo zrtve sopstvenog nemara. Proslost je secanje, a buducnost samo mastanje. Sada, je jedina stvar koja postoji, prostor i vreme gde mozemo da se povezemo sa nasim unutrasnjim bicem. Mozda ne izgleda na prvi pogled, ali sada, je bas sve u redu. Sada, je sve na svom mestu i kako treba da bude. Jedini problem je da nas um ne prihvata uvek ono sto se desava, pa pokusava da se izmesti negde drugde i daje moc necemu sto ne zavisi od nas samih.

Sledeci put kad vas uhvati napad nestrpljenja, zapitajte se, sta to ne prihvatate? Sta to fali ovom trenutku? Sta to nas sprecava da srecu pronadjemo sada i ovde? Gde zurimo?

Kada sebi odgovorite na ova pitanja, shvaticete da je projekcija buducnosti ili proslosti  samo opomena da nismo u miru sa sobom u sadasnjosti.
Zaista,ucimo se pravoj vestini onda kada shvatimo da je pravo mesto samo ovde, a pravo vreme samo sada.






2/24/2016

Da li je slucajnost

Postoji velika polemika zasto nam se dogadja ono sto nam se dogadja. Bilo kako bilo, ne verujem da smo marionete, bilo ko od nas. Zivot nije nekakva slucajnost da bi nam se u njemu desavale stvari po principu- ako je srece. Nekad nam je tesko da se suocimo sa istinom, ali koliko posejemo toliko mozemo poznjeti. Zivot nam je dat da bismo nesto naucili.

Deo smo drustva u kome se veruje samo onome sto je vidljivo. Iz tog razloga, skloni smo da vidimo samo krajnji ishod i ishitreno zakljucimo, bez pokusaja da pronadjemo smisao, siru sliku. Tako nam se desi da poverujemo da je  nesto sto se  desilo- cista sreca ili puka slucajnost. Bez analize nasih prethodnih postupaka i odluka, kad se nadjemo u odredjenoj situaciji- zapitamo se zasto meni?! Ovakvo vidjenje stvari nas tera da prihvatimo zivot iz perspektive marionete kojom neko upravlja, a ne krojacem sopstvenog zivota.



Vecina o svetu razmislja kao nihilista. Ne veruje ni u sta. Negirajuci bilo kakvo znacenje ili svrhu ljudskim bicima,  mracan je nacin da se vodi pravi zivot. I definitivno tuzan. Ispada da zivimo samo da zadovoljimo sopstvene potrebe i iz iskljucivo licnog interesa.

Da li zaista verujete da ste ovde slucajno? Da smo dosli na ovaj svet da jedemo, pijemo i da se u medjuvremenu razonodimo? Zar ne postoji neki vazniji cilj? Nije iznenadjujuce da ako ne shvatamo nasu svrhu u zivotu ,lako preuzimamo ulogu zrtve. Ne razmisljajuci kako zivot ima vise znacenje, pojacava nasu naviku da sto pre da pobegnemo od sebe.Vidljivo je koliku paznju dajemo formi, vidljivom, impulsima..samo da ne moramo da se suocimo sa onim sto nosimo iznutra.

Sve bismo probali samo da se ne susretnemo sa najvecim strahom: strahom od praznine i od slobode. Dokle god verujemo da nasi zivoti ne zavise iskljucivo i samo od nas samih, utoliko nam je lakse da izbegnemo odgovornost. Ako ne prestanemo da verujemo da smo ovde iz puke slucajnosti mozda ostavimo put da pronadjemo odgovor na pitanje, zasto zivimo?

Znas li zasto


Pitati se zasto se to meni desava potpuno je beskorisno i vodi do uloge zrtve. Medjutim, postoji jedno inteligentnije pitanje na koje mozemo da damo odgovor. Zbog cega? Pitati se zbog cega, pomaze da sagledamo situaciju kao novu sansu da nesto naucimo. Takva percepcija za sobom vuce  odgovornost i daje nam snagu da stvorimo konstruktivan stav. Dobijamo novu priliku da ucenje bude osnova svakog isustva, kakvo god ono bilo.

O tome nam govori i kvantna fizika. Generalno govoreci, realnost je polje bezbroj potencijalnih mogucnosti.. Medjutim, samo one koje prihvatimo se ostvaruju. Upravo sada, u ovom momentu mi zivimo rezultat onoga sto smo mislili i radili tokom citavog zivota.

Ako verujemo da smo dosli na ovaj svet da bi radili dosadan posao kako bismo mogli da platimo racune, u tom pravcu vodimo nase misli koje postaju nase akcije i ponasanje. Zivimo zivot u koji verujemo. Naprotiv, ako promenimo nacin naseg razmisljanja imamo mogucnost da promenimo i svrhu naseg postiojanja. Tako jednostavno da ako promenimo svest-mozemo doci do drugacijih ishoda u zivotu. Prvi korak je da verujemo da mozemo.

"Ono sto nesvesno radimo postaje nase krajnje odrediste."

Nas zivot nije puka slucajnost vec ima svoj razlog, kaze zakon sinhroniciteta. Sve ima svoju svrhu. Ali kao i sve ono zaista bitno,  ne moze se sagledati ocima niti objasniti logikom. Ova nevidljiva veza moze se osetiti (kao intuicija) i razumeti iskljucivo, srcem.
Zakon sinhroniciteta bi se mogao objasniti- iako ponekad u nasim zivotima se desavaju stvari koje nemaju veze sa nasim mislima niti akcijama, tu su da naucimo nesto o sebi i nasem pogledu na svet.

Nastavimo li da odbijamo ovu perspektivu o zivotu, kao neprekidnom ucenju,  odbijacemo da prihvatimo odgovornost za sopstvene postupke. U stvari, zakon sinhroniciteta tvrdi da sistem verovanja koji imamo, jasno ce odrediti ne samo nas idetitet,  vec i nase zivotne okolnosti.

Na primer, ako ste plasljivi, gotovo sigurno cete dolaziti u situacije u kojima cete morati da prevazidjete strah i pokazete hrabrost. Dakle, ono sto nam se desava, spolja cesto je odraz onoga sto osecamo, iznutra. Zato je vazno upoznati sebe.

Kad bolje razmislite nije lose sto se na prvi pogled tako ucini. Pitanje je samo-sta smo naucili?


1/24/2016

Umetnost zivljenja

"Stav koji zauzimamo pred izazovima u zivotu odredjuje nasa osecanja i ono sto postajemo."

Dan proveden u stalnom radjenju "stvari" konzumira vise energije nego sto imamo i dovodi do iscrpljenosti, umora pa cak i negativnosti. Balans dolazi kada u dnevnu rutinu ukljucimo odmor, fizicki i psihicki. Mozete se zaustaviti sada i ovde, zaboraviti na sve sto vam leti po glavi, ostaviti sve sto radite i desetak minuta koncetrisite se iskljucivo na disanje.



Gospodin Y sledi svoju rutinu godinama. Od ponedeljka do petka ustaje svako jutro u isto vreme, doruckuje sa svojom zenom uvek isto. Oblaci se i u zurbi vozi svog sina u obdaniste. Cetrdesetak minuta se vozi do svog posla, dok pola je potroseno u zakrcenju saobracaja. Dok ceka u koloni, tisina postaje nesnosljiva. Zato pali radio kako bi se osecao da ipak nije sam.

Nije mnogo srecan na svom poslu a ni sa onim sto zaradjuje. Tacnije svidja mu se ono sto radi ali ne za koga ni sa kim. Uvek postoji tako mnogo posla da mu ne preostaje nista drugo vec da sve odradi brzo. Na njegovom poslu prodaja je jedini cilj. Vazni su samo rezultati. Brzina kojom radi ga cini da se oseca kao masina. Metaforicki i doslovce.

Y je naucio godinama da potiskuje svoja osecanja i potrebe. Odustao je od trazenja smisla u onome sto radi. Sve se desava po inerciji, mehanicki. Iako je nekad bio nemirnog duha i kreativan sada radi tacno onako kako mu je receno. Svake noci po povratku kuci toliko je umoran da ne zeli nista. Vecera sa svojom porodicom, pokusavajuci da sa paznjom saslusa njihove price medjutim ne uspeva da bude potpuno prisutan. Odlazi do kauca i pali TV.

Konacno u krevetu pokusava da zaspi ali ga muci nesanica. Iako je njegovo telo mirno, njegov um ne prestaje. Opsedaju ga neprijatne misli i neresni problemi. Oseca se bespomocno i napadnuto od strane svog uma. Frustriran je, jer ne zna kako da se oslobodi tog osecaja. U poslednje vreme to se desava svake noci. Oseca se kao da mu nedostaje nesto. Kada dodje vikend, ustaje i zaboravlja na sve. Da se zabavi trosi vecinu svog slobodnog vremena..Teretana, trcanje, fudbal sa prijateljima,soping, film i vecera.

Tako prolaze godine. Iako ne razmislja obicno o svom nacinu zivota, veruje da sto vise radi vise moze imati i samim tim bice srecniji. Jedini paradoks je kada vise radi i vise ima, sve nezadovoljniji biva. Dakle, oseca se obeshrabreno i prazno. Duboko u sebi oseca da nesto nije uredu. Medjutim, skrece pogled u drugu stranu i krivi okolnosti. Politiku, drzavu, sefa, posao..I svakog ponedeljka kada se oglasi alarm pocinje ispocetka.

Trazimo oslaksanje ali ne resenje


" Nijedna situacija se ne menja dok ne postane nepodnosljiva."

Da li vam ovo zvuci poznato?

Budimo iskreni, gospodin Y moze biti bilo ko od nas.
Gde god da se nalazimo i u kome god periodu zivota, uvek mozemo da udahnemo duboko i sagledmo okolnosti iz druge perspektive. Kakve- takve da su okolnosti, ne mozemo ih mozda promeniti. Meditim nesto drugo mozemo-svoju percepciju datih oklonosti. Mozemo za cas da se fokusiramo na one male obicne stvari koje su nam na dohvat ruke. Kada ste poslednji put bili u prilici da ne radite nista? Bez telefona, bez muzike, bez ljudi i drustvenih mreza, u potpunoj tisini..
Koliko vremena mesecno izdvajate na ovakvo opustanje i smirivanje misli? Koliko zaista vremena posvecujemo na osluskivanje i popravljanje sebe?

Odgovor na ova pitanja nalazi se iznutra. Niko ne moze umesto vas da odgovori. Zasto nam je tesko da se zaustavimo i jednostavno zastanemo u mislima sada i ovde. Ako je odgovor da ne mozemo, onda je to samo zato sto zaista ne zelimo. Nasa potreba da opsesivno radimo stvari bez prestanka je ujedno i strah da se suocimo sa necim. Trazimo izbavljenje u kratkim hirovima i zabavi. Od cega? Od praznoce koju smo skupili tokom nedelje ali i godina.

Tokom zivota postaje nam jasno da zadovoljstva  nikad nije dosta. Losa vest je da moze biti moguce da okolnosti koje nas prate u zivotu koje nam se ne svidjaju nikad nece proci. Dobra vest je da stav koji zauzmemo i nacin kako na njih gledamo odredjuje ono sto osecamo i sta postajemo.

Izabrati izmedju zrtve i protagoniste.To je sustina stvari. Ako vec ne mozemo da promenimo stvari koje nam se desavaju u zivotu, mozemo da promenimo nase tumacenje i tako promenimo okolnosti. Iako nas ponekad povuku instikti da odreagujemo nesvesno, uvek je moguce dati mnogo zdraviji i konstruktivniji odgovor.
Mozda ce nam biti tesko da pocnemo.Svaka promena je bolna. Sto smo umorniji, fizicki i mentalno to je i nase vidjenje stvari subjktivnije. Preterana jurnjava ne dopusta nam da se opustimo, akumulira stres i gura nas da reagujemo nesvesno. Takvo stanje je pogodno za aktiviranje mehanizma prezivljavanja gde do izrazaja dolazi egocentricnost. Onda patimo. Ne postoji nista sto vise trosi energiju od negativnosti.

Sakupite energiju


"Bez energije ne postoji svesnost. Bez svesti ne postoji razumevanje. Bez razumevanja ne postoji sreca."

Svest je postor koji stvaramo izmedju onoga sto nam se desava i nase reakcije na isto. Kada imamo manjak energije, imamo i manjak svesti i visak reakcije. Obrnuto, sto vise energije stvaramo i sakupljamo visi nivo svesnosti posedujemo. Zbog toga moramo da saznamo sta nam daje energiju a sta oduzima. Dakle, sve one misli koje ostvaljaju gorcinu i nemir, definitivno vam oduzimaju energiju.
Suprotno, energija se stvara kada nam se toplinom ispuni srce. Funkicionisemo po principu zakona uzroka i posledice sto se najbolje vidi kroz nase raspolozenje.

Da bi procistili svoje misli i stvorli energiju, neophodno je umiriti svoj um. Kako bi nam to uspelo potrebno je da stvorimo nove navike. Izazov je nauciti da se opustimo. Mnogi demonizuju neaktivnost, nazivajuci ga gubljenjem vremena, Drugi opet priznaju da ne umeju ni da zastanu. Ako zaista zelite sebi dobro vreme je da naucite da u svoju rutinu povratimo izgubljeni unutrasnji mir i balans.
Bez da idete daleko, vec danas mozete izdvojiti vreme da se osamite i u tisini i udahnete svez vazduh. Mozete svratiti i do parka, sesti na klupu i jedostvano posmatrati stvari oko sebe bez potrebe da ih objasnite i smestite u neki okvir. Mozemo da se sjedinimo sa trenutkom, ovde i sada, jedinim trenutkom koji postoji. Ne dozvolite umu da vas prevari i skontrisite se na disanje. Posvetite se ovome dnevno samo petnaest minuta i primeticete razliku.

Kao i sve u zivotu, umetnost opustanja treba nauciti. Procicete kroz razne faze i iskusenja. Izrugivanje, skepticizam i izgovore sve dok ne shvatimo moc opustanja. Nakon nekog vremena shvaticete da je neophodno biti svestan a svest se postize vezbom.

Opustanje je vazno kao i aktivnost. Postizanje ravnoteze zavisi od nacina na koji upravljamo nasim zivotima. Mi uvek imamo slobodu izbora. Prvo biramo nas stav, a potom nase ponasanje. Ono sto nam je zaista potrebno je da budemo u miru i srecni. Nasa inercija u potrazi za istim nas je dovela do toga da smo se izgubili u lavirintu.

Mi smo ono sto trazimo. Jedino sto nam je potrebno da zastanemo i da se ponovo spojimo sa svojim srcem gde lezi sva energija koja nam treba. Voditi zdrav psihicki i fizicki zivot je moguce. Najbolji momenat da pocnete da ga stvarate je sada.

Preporuka:

  • Muzika
- Bilo sta od Yann Tiersen. Njegova muzika smiruje i poziva na opustanje.


  • Film
- Planet Earth; u produkciji BBC-ja, dokumentarac iz vise delova u kojima cete doziveti svet iz nove perspektive.

  • Knjiga
- Moc sadasnjeg trenutka, Echart Tolle na jednostavan nacin uvodi vas u samopoznaju i licni razvoj.









12/22/2015

Diktatura kontrole misli i da li cunamije prizivamo sami


Bujica autora, raznoraznih strucnjaka i prakticara zasipa nas sa parolama : "Nije ti nista-ti mozes sve". U teskim momentima sigurno ste izgovorili ili culi "ne mogu","zasto se ovo samo meni desava", "meni nista ne ide od ruke"i "nisam dovoljno dobar za to"..
Sta vam je prvo palo na pamet pri citanju ovih recenica? Vecina bi rekla gledaj pozitivnu stranu zivota i u najgorem slucaju za pomoc kod psihologa ili psihijatra..i naravno- izbegavajte "negativne" osobe u vasem zivotu.



Sve bismo uradili da samo da nas ne uhvati manija negativnih misli. Dobro ih skrivamo lekovima, kupovinom, tv-om, nocnim izlascima, sta god uspeva. Nesvesno stvaramo drugu stvarnost satkanu na "casa je uvek polupuna" ideji.
Da li na taj nacin resavamo probleme ili samo odlazemo, potiskujuci ih dublje, bez da oslusnemo koju poruku nam salju nase negativne misli?

Kakva je poruka naseg kapitialistickog drustva za ljude koji zive u siromastvu i koji imaju egzistencijalne probleme: "prestani da se zalis, sve je u tvojoj glavi i sve moze biti bolje ako pocnes da razmisljas pozitivnije" . Ako nekom fali novca "Ne odustaj od svojih snova i ne budi negativan, samo potrazi kredit i sve je reseno."

Dobar primer je skorasnja ekonomska kriza. Original krize je imao ponesto i sa negacijom pesimizma. Prema recima onih koji su radili u bankama, retko ko je bio zabrinut zbog zajmova, a oni koji su se plasili prezaduzivanja, ucutali su. Mantra je bila jasna: "Uzmi kredit, kupi stan, sve ce se vec nekako resiti. Misli poztivno."

Jedan primer je komentar autorke cuvene "Tajne" Rhonde Byne povodom cunamija u jugoistocnoj Aziji: "Ovi ljudi mora da su poslali uznemirujuce vibracije kosmosu i prizvali sami nesrecu koja ih je zadesila". Sokantno.

Najcesci savet onima koji pate od depresije je: "nista nije tako crno kao sto se cini, gledaj dobru  stranu", ne shvatajuci da ih je pritiskanje osecanja verovatno dovelo do depresije.

Ima i onih koji bez obzira na uspeh ne znaju da uzivaju u istom iz straha da se ne osecaju kao konformisti i dobro pritisnuti opsesijom stalnog napredka (najcesca boljka ljudi iz biznisa). Previse je slucajeva ljudi kojima nikad nije dosta. Cini se da je vecinu drustva u kom zivimo zahvatio ovaj sindrom. Kao da se plase unutrasnjeg glasa koji vice "ne mogu" i terorisu ga tvrdnjama" ti zasluzujes bolje, nisi kao drugi, moras biti bolji". Ono sto se na ovaj nacin postize je da sami sebi sugerisemo kako nismo dovoljno dobri. Posledice ovoga je nedostatak samopouzdanja i nesposobnost da se zivi ispunjen zivot.

Iz sopstvenog iskustva znam koliko sam vremena provela uceci da se osecam inteligentno, pozeljno, prijateljski i duhovito..dok jednog dana ova recenica nije postajala sve glasnija u mojoj glavi:

Ono sto sam tako silno i iz ocaja zelelo danas prihvatam da nikad necu imati i shavatam da mi nikada nije bilo ni potrebno.
Mozda nam nije ni bilo potrebno mnogo stvari za kojima danas gubimo glavu. Medjutim drustvo u kome zivimo nazalost strepi od ljudske patnje. Postali smo opsednuti da verujemo u srecan kraj sa filozofijom "just do it", dok iznutra umiremo od straha od smrti, prolaznosti, nistavila i neuspeha.
Knjige kao "Tajna" prodaju se milionima  sirom sveta a pozitivna psiholgija kao trend-raste i siri se poput virusa. Kupujemo pricu. Politicari nam porucuju da "idemo napred bez predaje"dok banke tvrde da ne brinemo za buducnost, pozajmljujuci novac,a reklame tvrde da su sve muke prolazne kad kupis nesto novo.

Ovakav nacin zivota ima svoju tamnu stranu. Svake godine raste broj konzumacije antidepresiva, droge i alkohola i sve je veci broj pacijenata sa psihickim problemima. Ova diktatura "pozitivnih misli" je drustveno prihvacena pa ne shvatamo da joj ponekad i sami doprinosimo svaki dan. Na pitanje "kako si" odgovaramo "dobro" iako nismo, a kada je neko zabrinut za buducnost porucimo mu "ma sve ce biti ok".

Zasto je dobro ne ignorisati svoje "negativne emocije:


  •  Ako duze vreme ignorisemo signale tuge i bola polako se diskonektujemo od nas samih i gubimo mogucnost da osecamo cak i kada uzivamo. Iskljucujemo se i ukljucujemo selektivno i prestajemo da osecamo nas zivot i polako raste osecaj praznine.
  •  Gradeci identitet i ego na"uspesnoj verziji" sebe ne prihvatamo neuspeh i dozvoljavamo egu da nas kontrolise. Taj strah od neuspeha nas paralise da vidimo stvari iz duge perspektive, sve od straha od neuspeha. Ako prihvatimo nas neuspeh kao ucenje i bolne emocije- situacija se menja. Ne postajemo mediokriteti vec naprotiv, ucimo najvazniju lekciju: da padnemo i ustanemo.
  • Ako ne osecamo glad kako znamo da smo siti? Ako nismo pospani kako znamo da nam treba san? Isto tako ako ne osecamo tugu kako znamo da nam treba razumevanje i podrska? Ne konektujuci se sa sopstvenim emocijama gubimo snagu da zivimo zivot. Kao da vozimo auto bez svesti koliko benzina imamo i da li nam se zagrejao motor. Bitno je biti svestan svojih emocija i slusati poruku koju zele da ti prenesu. Samo onaj ko svesno slusa moze i da cuje. 

Do sad je jasna poruka ovog naslova. Istina je da postoje i situacije kada su pozitivne misli korisne tada bi bilo apsurdno tvrditi suprotno.

Pozitivne misli su dobre kada:
  • Uvidjamo dobre stvari u nasem zivotu i kada nas to nagoni na zahvalnost o kojoj smo pisali ovde 
  • Kad uvecavamo vec postojecu pozitivnu emociju, na primer ako ste srecni zbog postignutog uspeha i konektujete se sa svojim pozitivnim osecajima 
  • Definitivno sluze kada osoba ima generalno pozitivan stav i pogled na svet
  • Moze da posluzi u situacijama koje nisu opasne. Na primer ako imamo strah od necega sto realno ne moze da nam naskodi i prebrodimo ga sa stavom " ma bice sve ok"

Resenje i postoji li alternativa da zivimo uravnotezeno?

Namera nije da kritikujemo pozitivno misljenje. Ovaj blog se zove Moj Pozitivdzija. Medjutim, do pozitivnih emocija ne moze se doci terorisuci negativne. Zivot je proces ucenja i samospoznaje.  Zato ponekad treba sagledati stvari i iz druge perspektive, kako bi bolje spoznali sebe.
Radi se o prihvatanju onoga sto nam se desava bez otpora. Dozvolimo sebi da ne budemo najbolji, da pogresimo, da ne budemo uvek dobro raspolozeni i da trazimo neznost..Povezimo se sa sobom i pocnimo da zivimo slobodni, jer to pobedjuje sve diktature. Cak i diktaturu pozitivnih misli.